Autor: Božidar Kovačević, dr. med., spec. oftalmolog
Erozija rožnice (erosio corneae) površinsko je oštećenje rožnice oka koje nastaje kada zbog nekog razloga dolazi do odvajanja vanjskog, epitelnog sloja rožnice od podloge tj. sloja koji se nalazi ispod njega – Bowmanove membrane.
Budući da je ona uz suzni film oka primarni refrakterni element čija bistrina mora biti intaktna za uredan vid, bilo kakvo oštećenje rožnice utječe i na kvalitetu vida.
Rožnica se sastoji od pet slojeva: epitela, Bowmanove membrane, strome, Descemetove membrane i endotela.
Erozija rožnice najčešća je ozljeda oka budući da i najmanja trauma pogoduje odvajanju epitela od Bowmanove membrane. Uzroci erozije rožnice mogu biti razni. Ona je najčešće posljedica neke ozljede, kao npr. ogrebotine noktom, stranog tijela ispod gornje vjeđe koje trljanjem oka odljušti epitel rožnice, komadića metala koji uleti u oko prilikom brušenja, uboda listom ili rubom papira itd. Rožnicu oka može oštetiti i nepravilna uporaba kontaktnih leća te tako uzrokovati eroziju, kao npr. leća koja se nosi dugo ili je loše adaptirana.
Simptomi koji se javljaju svakako su srednja do intenzivna bol u oku praćena blefarospazmom tj. nekontroliranim stiskanjem vjeđa koje se pojačava treptanjem jer rožnica sadrži mnogo živčanih nastavaka koji se ogole prilikom odvajanja i gubitka epitela. Osim bola, pacijent će se žaliti i na osjećaj stranog tijela (koji se prilikom pregleda najčešće ne nađe), tj. žuljanje u oku, crvenilo oka, osjetljivost na svjetlo, zamagljen vid te suzenje oka. Često dođe do oteknuća i crvenila vjeđa zbog iritacije, a moguća je i infekcija spojnice zbog unosa mikroorganizama tijekom nastanka ozljede.
Oftalmolog dijagnozu postavlja jednostavno. Prvo se oboji rožnica vitalnom bojom fluoresceinom koji će ispuniti defekte epitela nastale oštećenjem te se potom pregleda prednji segment oka procjepnom svjetiljkom na biomikroskopu u plavoj rasvjeti. Svakako je važno potražiti strano tijelo u oku, posebno pregledom vjeđa – everzijom te isključiti penetrantnu ozljedu oka ako anamnestički podatak ukazuje na rad s metalom ili drvom.
Liječenje erozije u većini slučajeva nije komplicirano s obzirom na to da epitelni sloj rožnice pokazuje visoko regenerativnu sposobnost te zacijeli za nekoliko dana (u djece i ranije) i to bez ožiljka. Bitno je da je sačuvan rubni (limbalni) dio rožnice i dublji slojevi epitela jer rožnični epitel zacjeljuje od periferije prema sredini te iz dubine prema površini. U tom će slučaju cijeljenje bez komplikacija biti moguće čak i ako je veliki dio rožnice oštećen. Iznimno ozljede koje su bile inficirane i zahvatile dublje slojeve rožnice mogu uzrokovati zamućenje rožnice te posljedično oštećenje vida.
Obično se pri liječenju pacijentu zatvori oko povojem jer se tako ublažava bol, dakle smanjuje neugoda, a ujedno vlaženje oka potpomaže cijeljenje, dok se lokalno apliciraju topički antibiotici i cikloplegici kako bi se prevenirala eventualna sekundarna infekcija i njezine moguće komplikacije te ublažila bol. Kod većih erozija na oko se može staviti i meka terapeutska kontaktna leća kroz nekoliko tjedana koja ima istu ulogu kao i povoj. Manje erozije ne zahtijevaju zatvaranje oka.
Rožnični epitel ponekad može neadekvatno zacijeliti nepravilnim "ožiljkom", a to će se očitovati daljnjim bolom, suzenjem i neugodnim osjećajem stranog tijela. Tada je potrebno sastrugati iglicom ili lancetom takav epitel kako bi mogao pravilno zacijeliti.
U nekih pacijenata dolazi do recidivirajućih erozija rožnice, tj. do opetovanog otvaranja "rane" na istom mjestu prethodne erozije. Glavni uzrok ovog fenomena jest loša reepitelizacija ozljede, a mogu mu pogodovati čimbenici kao što je suho oko ili određena kemijska svojstva samog uzroka erozije (npr. ozljeda biljkom ili djetetovim noktićem – u ovim je slučajevima recidivirajuća erozija češća).
Recidivirajuća erozija tipično nastaje ujutro prilikom buđenja i otvaranja oka. Naime, jedan od načina prehrane rožnice jest oksigenacija preko zraka te je zbog toga što je oko zatvoreno tijekom spavanja ujutro nakon buđenja relativno hipoksična i metabolički osjetljivija. Osim toga, preko noći oko ne suzi pa je uz relativnu hipoksiju rožnica i suha te se zbog toga zalijepi za gornju vjeđu koja onda prilikom otvaranja oka povuče loše prirasli epitel i tako nastane ponovna erozija.
Erozije se mogu ponavljati više puta kroz mjesec ili godinu. Mogućnost liječenja za recidivirajuće erozije rožnice jest tzv. prednja stromalna punkcija. Postupak se vrši tako da se rožnica prvo anestezira i oboji fluoresceinom, tako se erozija i odignuti epitel oko nje mogu vizualizirati. Zatim se inzulinskom iglom rade plitke punkcije kroz epitel do strome u cijelom opsegu oko erozije, pri čemu se rade punkcije u cik-cak liniji u zdravom i odignutom epitelu. Tako se stvaraju mikroadhezije između epitela i strome, tj. mikroožiljci, koji onda drže epitel i tako sprečavaju recidiviranje erozije. Zahvat je za pacijenta bezbolan, ovako tretirana erozija brže će zarasti, a sam se recidiv nakon toga neće više javiti. Nakon zahvata pacijent dobiva povoj na oko i terapiju topičkim antibiotskim kapima i mastima za prevenciju sekundarne infekcije. Nakon cijeljenja preporučuje se upotreba umjetnih suza radi podmazivanja oka.
Erozija rožnice česta je ozljeda oka s općenito gledano izvrsnom prognozom. Pacijente je potrebno pratiti do saniranja stanja tj. epitelizacije rožnice, a to se osobito odnosi na one s većim rizikom od infekcije, kao što su osobe koje nose kontaktne leće ili osobe čija je erozija posljedica ozljede uzročnikom organskog porijekla.
