Hijaluronska kiselina prirodni je mukopolisaharid koji sintetiziraju mnoge stanice ljudskog organizma. Sastoji se od disaharida D-glukuronske kiseline i N-acetilglukozamina povezanih β-1,3 glikozidnom vezom. Prvi je put izolirana 1934. na sveučilištu Columbia iz staklaste tvari oka goveda, a struktura polisaharida određena je 1950. godine. Najvažnije svojstvo koje proizlazi iz strukture hijaluronske kiseline jest izrazita polarnost molekule koja je posljedica velike gustoće negativnog naboja. Zbog toga ove molekule vežu na sebe velike količine molekula vode pa hijaluronska kiselina može stvarati gelove u kojima 2 % polisaharida veže 98 % vode. Ovo svojstvo važno je i za funkciju koju taj polisaharid ima u našem organizmu, a i za njegovu primjenu u medicinske i kozmetičke svrhe.
Hijaluronska kiselina nalazi se u različitim tkivima ljudskog i životinjskih organizama, no najzastupljenija je u vezivnim tkivima zglobova, koži, staklastoj tvari oka i sluzi koju izlučuju različite sluzne stanice. U zglobovima je povezana s molekulama kolagena, a njezina je uloga stvaranje jastučastih dijelova zgloba koji smanjuju trenje, tako hijaluronska kiselina ima funkciju prirodnog maziva. Gubitak hijaluronske kiseline u zglobovima starijih osoba dovodi do smanjenja pokretljivosti, oštećenja hrskavičnog tkiva i upala te je najčešći uzrok osteoartritisa. Stoga je jedno od najraširenijih polja primjene hijaluronske kiseline u medicinskim preparatima za djelovanje protiv takvih simptoma u starijih osoba, kao i u osoba kod kojih je do oštećenja zglobova došlo zbog drugih razloga, npr. aktivnih sportaša.
Stanice kože izlučuju hijaluronsku kiselinu u međustanične prostore gdje ona, vezanjem velike količine vode, daje koži potrebnu elastičnost. Treba naglasiti da je sinteza hijaluronske kiseline ovisna o dobi stanica te sa starošću opada. Tako je koža beba izrazito meka i elastična upravo zbog velike koncentracije hijaluronske kiseline, kao što se i gubitak elastičnosti, grubost i boranje kože starijih osoba pripisuje upravo nedostatku ove komponente. Istraživanja pokazuju da koža osoba od 60 godina starosti sadrži 75 % manje hijaluronske kiseline nego koža 25-godišnjaka. Uz to, izloženost kože UV-zračenju također smanjuje sintezu ovih molekula, što je uzrok smanjenju elastičnosti kože kod osoba koje dugo borave na otvorenom i koje su izložene sunčevoj svjetlosti. Sve ove činjenice definirale su i raširenu upotrebu hijaluronske kiseline u najrazličitijim kozmetičkim preparatima za njegu kože.
Hijaluronska kiselina važna je komponenta sluzi koju luče različite sluznice jer joj vezanje velike količine vode daje viskoznost potrebnu za njezinu prirodnu ulogu u organizmu. Smanjenje koncentracije hijaluronske kiseline s godinama dovodi do disfunkcije sluznica i upalnih procesa kao što je rinitis. Ovi simptomi mogu biti posebno neugodni kod osoba kod kojih je funkcija sluznica dodatno kompromitirana drugim bolestima ili stanjima kao što su alergije. Stoga se u posljednje vrijeme na tržištu pojavljuju i preparati kojima je jedna od osnovnih uloga upravo povećanje koncentracije hijaluronske kiseline u sluznicama nosa koji time ublažavaju simptome upale, naticanja i slabljenja funkcije sluznice.
Konačno, ne treba zaboraviti da je hijaluronska kiselina prisutna u manjoj količini i u drugim organima pa postoje indicije da preparati koji sadrže ovu komponentu mogu pozitivno djelovati i kod stanja kao što su ateroskleroza, poremećaji pulsa ili atrofija mozga. Neka od ovih djelovanja i danas su nedovoljno istražena pa je uloga hijaluronske kiseline u ljudskom organizmu i danas predmet mnogih znanstvenih studija.
Vanja Mrša mr.pharm.