Autorica: dr. sc. Tatjana Lesar, dr. med, spec. pedijatar,
uži spec. ped. gastroenterologije, Poliklinika za dječje bolesti Helena,
Zagreb
Što je proljev?
Učestalo pražnjenje rijetke ili vodenaste stolice koje odstupa od normalnog ritma pražnjenja crijeva u djeteta definira se kao proljev. U djece mlađe od pet godina proljev je glavni uzrok pothranjenosti i drugi je vodeći uzrok smrti. Godišnje od posljedica proljeva još i danas umire više od pola milijuna djece. Razlikujemo akutni i kronični proljev.
Akutni proljev najčešće je infektivne etiologije, češće virusne nego bakterijske. Uz proljev tad su obično prisutni i drugi simptomi poput povraćanja, mučnine, bolova u trbuhu te povišena temperatura, što može dovesti do dehidracije. Glavni simptomi dehidracije jesu slabije vlažne sluznice, primjerice sluznica usne šupljine i obložen jezik, a kod dojenčadi uvučena velika fontanela. Kod loše hidracije djeca manje mokre, budući da organizam štedi tekućinu. Također, jedan od značajnih znakova jest i klonulost djeteta.
Rotavirus je najčešći uzročnik akutnog infektivnog proljeva u djece predškolske dobi. Infekcije se najčešće pojavljuju u kolektivima (jaslicama i vrtićima), ali i na bolničkim odjelima jer je zaraznost velika. Prema nekim procjenama do pete godine života od rotavirusne infekcije oboli barem jedanput čak 95 posto djece. Osim rotavirusa akutni proljev izazivaju i adenovirusi, enterovirusi, norovirus i niz drugih virusa te bakterije (Salmonella, Campylobacter, E. coli…) i njihovi toksini (npr. stafilokokni toksin). Prijenos je fekalno-oralnim putem, tj. unosom zagađene hrane i vode, prljavim rukama, ali i kapljično (zrakom). Na neopranim rukama virusi mogu preživjeti nekoliko sati, a na kontaminiranim predmetima i u hrani čak i duže. Stoga je iznimno važno paziti na higijenu ruku i odjeće, ali i svih površina i igračaka koje okružuju dijete kako bi se spriječilo širenje infekcije. Nakon bolesti imunost je kratkotrajna i nekompletna. Dijete se može ponovno razboljeti, no bolest je tada obično blaža.
Akutno nastale proljevaste stolice mogu biti posljedica i neinfektivnog uzroka. Jedan od simptoma akutne alergijske reakcije na hranu jest proljev, često s primjesama krvi u stolici. Krv u stolici pojavljuje se i kod nekih infektivnih proljeva (npr. kod Campylobactera, Yersinie, nekih tipova Escherichie coli), ali i kod kroničnih upalnih bolesti crijeva (ulcerozni kolitis).
Kronični proljev traje duže od dva tjedna, a nastaje kao posljedica jačeg oštećenja sluznice crijeva. U praksi se najčešće susrećemo s djecom koja su imala akutnu crijevnu infekciju nakon čega se stolice nisu normalizirale u očekivanom vremenu. Radi se o postinfektivnoj enteropatiji i obično se stolice normaliziraju unutar mjesec dana, koliko je potrebno da se sluznica crijeva u potpunosti oporavi. Međutim, kronični proljev može biti i simptom nekih kroničnih bolesti, kao što su sindrom iritabilnog crijeva, alergija na hranu, intolerancija na hranu, celijakija te kronične upalne bolesti crijeva. Tada je u pravilu praćen i nekim drugim simptomima. Svaki kronični proljev zahtijeva dijagnostičku obradu gastroenterologa kako bi se pronašao uzrok i započelo odgovarajuće liječenje.
Kako se liječi proljev?
Infektivni proljev u pravilu se ne liječi prema uzročniku. Provodi se simptomatska terapija. Ciljana antibiotska terapija provodi se samo kod nekih određenih mikroorganizama, npr. Campylobactera, koji je potrebno liječiti u ranoj životnoj dobi ili u djece s oslabljenim imunitetom te u slučaju prodora uzročnika u krv (Salmonella vrućica).
Najvažnija mjera jest spriječiti dehidraciju pojačanim unosom tekućine. Ako je dijete blaže dehidrirano, tekućina se uvijek nastoji nadoknaditi na usta, uporno i ponavljano. Za rehidraciju najbolje su oralne rehidracijske otopine, koje osim tekućine sadrže i glukozu i elektrolite, pa se osim vode nadoknađuje i manjak elektrolita i šećera. Takve otopine imaju prednost pred čajem i drugim napicima jer uz tekućinu sadrže i optimalnu koncentraciju elektrolita, čija je ravnoteža često narušena proljevom. Uz to treba nuditi i druge tekućine: vodu, čaj, juhu i slično jer oni isto hidriraju i okrepljuju organizam. Ako je dijete značajno dehidrirano ili povraća, tj. ne može se dobro nadoknaditi tekućina na usta, potrebno je provoditi parenteralnu rehidraciju. No čim se stvore uvjeti, nastavlja se rehidracija per os (na usta).
Probiotici uz nadoknadu tekućine mogu skratiti trajanje i intenzitet proljeva. Pomažu i oralni adsorbensi.
Nekada su se kod proljeva primjenjivale vrlo agresivne dijete. Djeca su pila samo vodu i čaj bez šećera te jela rižu i krekere, što je dodatno iscrpljivalo organizam. Danas se zna da je potrebno cijelo vrijeme jesti jer se crijevo „hrani” sastojcima iz hrane iz samog crijeva, pa se preporuča ne prekidati peroralni unos. Izbjegavati valja samo osmotski aktivne tvari poput slatkih napitaka, slatkiša, nekog voća…
Zaključno
Proljev je vrlo čest problem u djece. U djece se mogu očekivati 3 do 4 crijevne infekcije godišnje. Tegobe mogu trajati različito dugo, ovisno o uzroku. Većina infektivnih proljeva spontano prolazi. Najvažnija mjera tijekom bolesti jest održati dobro stanje djeteta i spriječiti značajnu dehidraciju. Posebno oprezni moramo biti kod dojenčadi i male djece, budući da su puno labilnije elektrolitske i hidracijske ravnoteže.
